Kada se govori o edondoncijumu, prvenstveno se misli na tkivo koje ispunjava prostor smešten u zubu, tj. na zubnu pulpu. Smatra se da endodoncijumu pripadaju i dentin i gleđ.
Najčešći uzrok pulpitisa (zapaljenje pulpe – živca) je karijes, zatim trauma i jatrogeni činioci.
Pacijenti opisuju bol kao spontani, oštar, probadajući. Zub je izrazito osetljiv na hladno i na spoljne nadražaje. Ukoliko se ne leči, iz parcijalnog seroznog pulpitisa može nastati totalni, purulentni, hronični i drugi. Težina kliničkih simptoma je u vezi sa razvojem zapaljenskog procesa.
Kod nekih slučajeva u pulpi, obično ispod karijesne lezije se zapažaju duboki karijesi ili recidivni karijesi ispod ispuna. Bol koji nastaje usled gnojenja u pulpi veoma je jak (pacijenti ga opisuju kao neizdržljiv). Često, bolesnici pre nego što se obrate stomatologu pribegavaju upotrebi pored analgetika i sedativa i lokalnoj aplikaciji na zub alkoholnih pića, čistog alkohola, aspirina i dr. Sve to nadražuje sluznicu i može izazvati ulceracije što pojačava bol i dovodi u zabunu i doktora.
Terapija je usmerena ka uklanjanju bola da bi se olakšalo pacijentu koji je obično izmučen, a u sledećoj poseti se nastavlja odgovarajuća terapija. To podrazumeva: ‘vađenje živca’, čišćenje inficiranog kanala zuba sve dok se ne steknu uslovi za konačno punjenje kanala zuba i stavljanje plombe.
Kod zuba sa krivim korenovima i neprolaznim kanalima nekad je potrebno uraditi ekstrakciju zuba (vađenje).
Inficirani kanal zuba predstavlja izvor infekcije i odatle pojedini mikroorganizmi i njihovi toksični produkti neprekidno dospevaju u okolno tkivo. Kao posledica zapaljenskih procesa i prodora gnoja, formiraće se gnojna kolekcija (granulom, dento-radiksne ciste, zubne ciste).
Endodontska terapija (vađednje živca) se svodi na lečenje endodoncijuma sa ciljem da se sačuva zub sa obolelom pulpom ili bar njegov koren, ukoliko je krunica uništena i da se funkcijski i estetski osposobi.